Centralni telefonski imenik Republike Hrvatske

Impresivno; iako je jedan od samo dva velika trgovačka centra u Splitu, Joker je ujedno i najveći trgovački centar u Dalmaciji. Centar obuhvaća stotinjak trgovina i ugostiteljskih objekata, nekoliko kino dvorana, supermarketa.. Nije bitno treba li Vam restoran, kafić, McDonalds, nakit, trgovine sa sportskom odjećom ili večernje haljine, sve ćete naći u Jokeru. Ima i izvrsnu garažu kao i parking, pa najčešće nema govora o nemogućnosti parkiranja iz prvog pokušaja. S obzirom da su svi poslovni prostori orijentirani prema središtu tog kompleksa, izgleda poprilično pregledno i male su šanse da se nećete snaći ili možda na trenutak zagubiti. Pogotovo mi se sviđa caffe bar na drugom katu, jedno od meni dražih chill mjesta u Splitu općenito.

E ova ustanova zaslužuje najvišu ocjenu od mene. Spretna kakva jesam, dospjela sam tamo ovo ljeto. Liječnici sa kojima sam komunicirala i koji su obavljali šivanja, snimanja i ostale preglede, iznimno su ugodne osobe, bez imalo nervoze i sa puno strpljenja, bar koliko sam ja vidjela. Svoj posao su obavili tako temeljito pa danas, srećom, nemam nikakvih posljedica od svoje nezgode. Čak sam se i sprijateljila sa medicinskim sestrama=D.. To sve spominjem jer bi se neki djelatnici zagrebačkih bolnica, usporedivši s ovima, mogli zasramiti. Ponavljam,NEKI.

Ukratko, studio za manikuru i njegu noktiju Nina, jedan je od najboljih u Splitu. Teta Đurđa (vlasnica) je vrlo pedantna i ugodna osoba, kvaliteta je zagarantirana a i društvo je ugodno. Poznato mi je da su mnogi splitski celebovi tamo česte mušterije, što govori samo za sebe. Cijene su, unatoč tome, vrlo pristupačne. Čista petica.

Ako sam dobro upućena, gospodin Matičić je vlasnik više objekata na području Senja. Tu bih, isptičem prema vlastitoj procjeni i sjećanju, ubrojila Beach bar Banja, hotel Libra, klub Mališa.. Za druge nisam sigurna. U svakom slučaju, to su najposjećenija mjesta u Senju, u ljetnoj sezoni. Pogovoto mi se dopada Banja, po cijele dana se smjenjuju dj-ovi, glazba je izvrsna, konobari simpatični. Na večernjim izlascima Banju svojim dolaskom počaste i plesačice, što muški dio "publike" poprati ovacijama. Sve u svemu, kvalitetan i simpatično uređen beach bar.
Dojmio me se i hotel Libra, uređenje je zaista fenomentalno, osoblje iznimno uslužno. Tamo se prvom prilikom vraćam, definitivno.

Samo najlljepše uspomene me vežu za ovaj restoran. Nalazi se na samoj plaži, na putu prema Podstrani. Vrlo često je imao i možda još ima glazbu uživo, ugođaj je bio neopisiv. Prijateljica i ja znale smo naručiti hranu u restoranu pa jesti na plaži, dva-tri metra destalje, na ručnicima. Gosti, naravno, dolaze i sa plaže tako da takvima, Jure svakako upotpuni popodnevno ili večernje kupanje. Malo manje od 3 godine nisam bila tamo i sumnjam da ću više ići, ali ono što pamtim zaslužuje odličnu ocjenu. Hrana izvrsna, konobari brzi i uslužni, lokacija još i najbolja. Must see.

Hotel Le Meridien Lav jedan je od najraskošnijih i najelitnijih hotela u Splitu i okolici. Sačinjava ga suvremeno opremljen prostor, uz ekskluzivnu marinu i Medicinski centar. Iz hotela se pruža impresivan pogled na Jadransko more i otoke; to je definitivno prizor koji nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. U hotelu se još nalaze masažni bazen, dječji klub, casino, razni butici i teniski tereni. Postoji, doduše, i privatna plaža koja je također jako lijepo uređena, ali more na toj plaži mi se nikad nije sviđalo. To, pak, nije krivica samih zaposlenika ili vlasnika hotela pa neću o tome pisati, ali to je jedan od razloga zašto više ne posjećujem tu plažu baš često. Sve u svemu, jako otmjeno i profinjeno uređen hotel, odlično osmišljen, uz vrlo pažljivo osoblje.

Moje omiljeno odredište za noćne izlaske, lijepo uređen prostor uz simpatičnu ekipu koja ga vodi. Gallery je jedan od rijetkih klubova u Zagrebu koje posjećujem konstantno, glazba mi najviše odgovara a zabava je, uz mnoge evente koji su organizirani, zagarantirana. Prostor je simpatično uređen, nekad zna biti prevelika gužva ali preživi se. Lokacija je izvrsna, a i nalazi se relativno u blizini mog doma pa sam tamo za par minuta. Jedino što mislim da nije baš potrebno u cijeloj priči su ultra golišave plesačice no toga ima svugdje, pa tko voli nek izvoli. Ostalo prolazi.

Godinama sam bila članicom ove knjižnice, još od malih nogu, pa nisam nikad razmišljala o ocjenjivanju iste. (Da budem preciznija, odjel Bol-Plokite) Kada sve skupa zbrojim i oduzmem, uvijek sam nalazila knjige i literaturu koja mi je trebala, tete koje su radile tamo nikad nisu stvarale probleme oko par dana zakasnine, sve super. Doduše sada i ne znam baš bi li našla tu neku literaturu koja me zanima, ali za ono vrijeme dovoljan je bio R.L.Stine.

U Ražancu kod Zadra ljetujem već nekih desetak godina. To je malo mjestašce, praktički selce, udaljeno 20ak minuta vožnje od Zadra. Kafić Puntica jedan je od rijetkih kafića u Ražancu( mislim da imaju još 2), a to nije čudno s obzirom da je to mjesto u koje ljudi dolaze prvenstveno odmoriti se, izlasci su prekriženi. Sama Puntica radi tek do ponoći, dakle, služi da se mještani i turisti malo provesele navečer prije spavanja, ali nema nikakvih većih zabava. Ekipa koja radi mi je poznata već godinama jer su to stanovnici Ražanca koje sam upoznala s vremenom, tako da protiv njih nemam što reći i da hoću.;-) Ispod kafića je, naravno, plaža Puntica, pa se često nakon zatvaranja spustimo na noćno kupanje. Iako bih, osobno, voljela da se otvori još koji takav objekt ili da smisle nešto novo u tom kafiću, izgleda da Puntica već godinama odgovara stanovnicima i vlasniku takva kakva je, pa nitko ništa ne mijenja. Na momente zna biti monotono, iako jako rijetko, jer ipak je to ljeto pa za monotoniju nema vremena. Bottoms up.

Nekad mi potpuno odgovara, nekad odem doma razočarana. Tu dolazim prvenstveno zbog glazbe i kada se želim dobro isplesati, ali sve više mi smeta prevelik broj razularenih maloljetnika koji tamo navraćaju. Ne znam koja je minimalna dobna granica da bi se moglo ući vikendom, ali kada bi puštali samo starije od npr. 21 godinu, meni bi definitivno više odgovaralo. Ovako pomalo gubim volju za odlaske tamo. Moram spomenuti Balašević tribute band koji povremeno tamo svira, imaju veliki plus za to. Bila sam nekoliko puta na tim svirkama, atmosfera je tada puno bolja, nema previše(!) djece i baš se može opušteno uživati u glazbi. Podosta se trude redovno organizirati svakojake evente, to moram priznati. Sve u svemu, nije loše.

Složit ću se da je ideja samog projekta odlična, no bilo je za pretpostaviti da će realizacija biti malo teža. Neke obrte nisam mogla pronaći, no ostalo je u principu bilo pronađeno iz prve. Što se tiče izgleda pretraživača,sasvim mi je simpatičan, iako bi se tu dalo smisliti još nekoliko zanimljivosti. Ono što je meni palo na pamet jest da, ako je moguće, napravite da zadnji birani grad, naselje ili županija ostanu zabilježeni tako da osoba ne mora u svakoj pretrazi birati isto. Pretpostavljam da će mnogi, kao i ja, ustrajati na traženju određene osobe ili obrta u određenom gradu sve dok ne uspiju pronaći ono što im treba, pa bih se usudila reći da bi ova ideja možda mogla ubrzati proces. No, to je samo moje mišljenje. Nadam se da će se kvaliteta podataka koje vam šalju operateri uskoro unaprijediti pa da će ovaj projekt, s vremenom, još više napredovati. Za sada, četvorka je tu.

U počecima svojih izlazaka u Zagrebu bila sam naprosto zadivljena Hemingway barom, no kako sam sve više odlazila tamo, moj afinitet naspram tog kluba je samo padao. Kao najveći plus, istakla bih samo uređenje interijera koje je uistinu impresivno. No glazba, bar u ono vrijeme dok sam tamo išla, me malo razočarala. Sljedeće što ću navesti definitivno spada izričito pod moje mišljenje; koliko god volim fina mjesta za izlaske, ekipa koja se skuplja zna biti preuštogljena, a to mi nije baš zabavno. Doduše, ne mogu reći da bih, summa summarum, Hemingway Bar uklopila u lošija odredišta za izlaske i zabavu, ali svakako više nije među mojim prvim odabirima.

E, tu sam se svačeg nagledala i naslušala. Cijena prijevoza ove autobusne kompanije, nazovimo to tako, definitivno je među najpovoljnijima, ali tijekom šestosatnog putovanja zna se desiti da zažalim svaku lipu koju sam im platila. Dakle, autobus sam po sebi djeluje nekako zbijeno, sjedala su preblizu jedni drugima i često se zna desiti da do mene sjedne teta koja zauzme cijelo svoje i pola mog sjedala, pa ja putem do Zagreba sjedim okrenuta prema prolazu. Leđa, vrat, kralježnica - nerijetko ništa od navedenog nije u funkciji nakon tih putovanja. Opet, zna se desiti da ne putujem u udarnom terminu pa autobus bude poluprazan, tada možeš zauzeti sjedala koliko ti drago i pošeno se ispružiti, to je već podnošljivije. Još jedna zanimljivost i pravi raritet su vozači istog. Doživjela sam komentare od "Jel', a ko ti je to podrapa "gaće"? Jel si se počupala s nekim u grmlju sad, priznaj, a?", pa do lijepog pozdrava pri ulasku u autobus, nakon čega je uslijedilo "Šta si se izbužala tako? Ne bi meni tak'a u kuću ušla". Da svima bude jasno, pri izrazu GAĆE misli se na hlače, a izbužala znači ispirsala, kako već. Nevjerojatno što si ljudi dopuštaju. Naravno da imaju svoje mišljenje, ali tko te pita, vozi i šuti ako nemaš što pametnije za reći. Isto tako, vozili se u 3 popodne ili 5 ujutro, vozači ne prestaju pričati, pa se zna desiti da me negdje na pola puta uhvati želja da izađem iz busa i odem pješke do Zagreba ili Splita, makar na minus 5 stupnjeva. Duboko se nadam da neću više imati takvih iskustava, ova dosadašnja su znala biti strašna. Iako čak i pomalo smiješna, pa ajde.

Nisam baš prezadovoljna uslugom. Jedino što je tu prihvatljivo su cijene, no opet.. Ponekad ne bi ni trebali naplaćivati ono što rade. Dosta puta cure iskopiraju naopako, krivu literaturu ili duplo kopiraju. Ok, dogodi se svima, ali mislim da je u tim slučajevima pristojno ispričati se i popraviti štetu. Izuzev toga, ne volim kad su zaposlenice/i konstantno loše volje i drski. Shvaćam da je i njima "puna kapa" naših zahtijeva i po cijele dane slušanja "imate li ono, joj, ne znam kako se zove.. dajte vi nađite" i slično, no nismo im mi krivi što rade takav posao. Na pogreške u kopiranju bih čak i zaboravila, da se s vremena na vrijeme cura udostoji reći dobar dan ili doviđenja. Naravno, ne sve i ne baš uvijek, ali svejedno. Trebale bi se ugledati na tetu u pekari do. Može to puno bolje.

Iako sam čula dosta pohvala za ovaj, praktički novootvoreni, klub na Jarunu, meni se nikako ne sviđa. Bila sam tamo jednom, ne mogu reći da je bilo do mene ili do lošeg raspoloženja, ali otišla sam potpuno razočarana. Prostor je dosta velik ali premračan za moj ukus, 5 puta sam kroz ogromnu gužvu kružila da bih uopće našla izlaz ili toalet, a naručiti piće na šanku uspiješ nakon 20 minuta. Ne znam je li uvijek tako, možda je bilo samo tu večer, ali znam da, od tada, tamo više ne želim ići. Kolegice s faksa kažu da se u Mansionu isplešu i zabave kao nikad no, po meni, interijer je tako organiziran da ne možeš stajati a kamoli plesati bez da par puta u 10 minuta ne dobiješ lakat u glavu. Ne znam, taj klub me se nije pretjerano dojmio.

S obzirom da ovdje nisam mogla pronaći Ludnicu, ovaj klub moram iskomentirati. Definitivno među lošijim u Zagrebu, nikako se ne uklapa u moje preferencije. Od glazbe, preko cijena, do ekipe koja izlazi, živi užas. Od karaoka koje se tamo organiziraju (posjetila sam dvaput, priznajem), mi se diže kosa na glavi. Vlasnika sam upoznala u prolazu, jako simpatičan čovjek koliko sam mogla vidjeti, ali sve skupa Fontana nikako nije nešto što bi ja ocijenila kao dobro ili vrijedno posjete.